MEHANIZMI SAGOREVANJA MASTI U ORGANIZMU
Uticaj hiperbarične oksigenoterapije na sagorevanje masti ne zasniva se na direktnom topljenu masnog tkiva , već na potencijalnoj optimizaciji fiziološkog okruženja u kojem se odvijaju metabolički procesi , hiperbarična komora može doprineti stvaranju povoljnih uslova za efikasniju oksidaciju masti , ali ne predstavlja samostalnu metodu redukcije telesne težine .
POVEĆANA OKSIGENACIJA TKIVA OSNOV METABOLIČKE EFIKASNOSTI
Sagorevanje masti je isključivo aerobni proces , oksidaciju masnih kiselina u mitohondrijama zahteva prisustvo kiseonika kao završnog akceptora elektrona u lancu transporta elektrona , Ukoliko oksigenacija tkiva suboptimalna (što se može javiti kod gojaznosti , lose cirkulacije ili metaboličkog sindroma) , efikasnost ß-oksidacije može biti smanjena .
Tokom tretmana u hiperbaričnoj komori organizam dobija čistkiseonik pod povišenim pritiskom , što dovodi do :
a. znatno veće količine rastvorenog kiseonika u plazmi
b. povećane isporuke kiseonika perifernim tkivima
c. poboljšane čelijske respiracije
Hiperbarična komora može doprineti stvaranju optimalnog kiseoničkog okruženja , čime se potencijalno poboljšava sposobnost ćelija da koriste masti kao gorivo .
UTICAJ HIPERBARIČNE KOMORE NA MITOHONDRIJALNU FUNKCIJU
Mitohondrije su centralno mesto sagorevanja masti , njihova funkcionalnost zvisi od :
a. dostupnost kiseonika
b. integriteta ćelijske membrane
c. odsustva hronične inflamacije
d. nivoa oksidativnog stresa
Pononovljeni hiperbarični ciklusi mogu :
a. podstaći mitohondrijalnu biogenezu
b. poboljšati efikasnost oksidativne fosforilacije
c. smanjiti disfunkciju mitohondrija kod metaboličkih poremećaja
Ako su mitohondrije efikasnije , organizam može bolje koristiti masne kiseline u situacijama kada postoji energetski deficit ili povećana potreba za energijom .
SMANJENJE HRONIČNE INFLAMACIJE
Gojaznost je povezana sa niskom gradijentnom sistemskom upalom , inflamatorni citokini :
a. pogoršavaju insulinsku osetljivost
b. ometaju normalnu lipolizu
c. negativno utiču na mitohondrijlnu funkciju
Hiperbarična komora ima antiinflamatorni efekat kroz :
a. regulaciju proinflamatornih medijatora
b. poboljšanje oksidativnog balansa
c. podršku regenerativnim procesima
Smanjenje inflamacije može doprineti normalizaciji metaboličkih puteva koji učestvuju u sagorevanju masti .
POBOLJŠANJE INSULINSKE OSETLJIVOSTI
Insulin je ključni hormon u regulaciji metabolizma masti , hronično povišen insulin blokira lipolizu i podstiče skladištenje masti .
Poboljšanje mikrocirkulacije i smanjnje inflamacije uz pomoć hiperbarične komore može :
a. unaprediti ćelijski odgovor na insulin
b. smanjiti hiperinsulinemiju
c. omogućiti lakši prelazak organizma na korišćenje masti kao izvora energije
Ovaj efekat je najizraženij kod osoba sa posojećim metaboličkim poremećajima .
OPTIMIZACIJA OPORAVKA I HORMONALNOG BALANSA
Hronični stres , nedostatak sna i prenatrpanost negativno utiču na sagorevanje masti putem povećanog kortizola i hormonske disbalanse .
Hiperbarična komora može doprineti :
a. bržem oporavku nakon fizičkog napora
b. smanjenju oksidativnog stresa
c. poboljšanju regeneracije tkiva
Indirektno , bolji oporavak omogućava kvalitetniji trening , a samim tim i veći energetski trošak .
OGRANIČENJA I REALNA OČEKIVANJA OD TRETMANA U HBOT
Važno je jasno naglasiti :
a. hiperbarična komora ne sagoreva kalorije u velikoj meri
b. hiperbarična oksigenoterapija ne stvara kalorijski deficit
c. ne aktivira lipolizu bez hormonskog i energetskog stimulansa
Bez adekvatne ishrane , fizičke aktivnosti i hormonske regulacije , optimizacija kiseoničnog okruženja neće sama po sebi dovesti do gubitka masti .
Hiperbarična oksigenoterapija može optimizovati fiziološko okruženje za sagorevanje masti kroz :
a. povećanu oksigenaciju tkiva
b. poboljšanje mitohondrijalne funkcije
c. smanjenje inflamacije
d. ubrzan oporavak
Hiperbarična oksigenoterapija ima inderektan efekat , a ključni pokretači sagorevenju masti su :
a. kalorijski deficit
b. trening snage i aerobna aktivnost
c. hormonska stabilnost
d. kvalitetan san
Hiperbarična oksigenoterapija se može posmatrati kao metoda koja stvara povoljne unutrašnje uslove za metabolizam , ali ne kao primarni alat za redukciju masnog tkiva .